> Dolazim do Pinjona koji zastrasujuce izgleda, ogromna stijenovito brdo strmih litica koje izgleda kao "Babin Zub" kod nas u Sarajevu, samo puno visocije i sire. Nalazim jak stub ispred stijene koji me za kratko vrijeme izvlaci visoko iznad Pinjona. Vario pisti i imam osjecaj da ce da explodira:).
> Odjednom, FLAPP!! Jak frontalac i glajder mi ode daleko iza mene. Pustim ga da se vrati, ukocim i odma posle toga dobivam jaku asimetriju i ulazim u jaku spiralu sa kravatom. Prodje mi kroz glavu slika identicne spirale predhodnog dana koja se desila na slijetanju decku iz Finske. Rezervu je kasno bacio i otvorila je se bukvalno 10 m od tla! Slomio je kicmu i hitno je deportovan za Finsku.
> Pokusavam smiriti glajder i zaustaviti spiralu sto mi jedva polazi za rukom. Glajder je iznad mene ali i kravata je jos tu. Zbog previse zategnute lijeve komande ulazim u Stall, zatim negativu i ponovo gubim kontrolu! Krilo se je okrenulo par puta i posrnulo ispod mene. gurtne se ispreplicu i ja prolijecem pored krila! Tu se odlucujem za rezervu jer nemam puno visine a nalazim se tacno iznad vrha Pinjona!
> Rezerva se otvara nakon par sekundi i uz osmjeh govorim bravo Miro! Majstorski smo je slozili:)
> Dok padam gasim glajder i cujem Pantica kako urla u stanicu "MIRVAD JE BACIO REZERVU, MIRVAD JE BACIO REZERVU". Vjetar me prebacuje iza Pinjona i molim Boga da me odnese dalje i da samo ne padnem na vrh jer tek sad vidim kako stvarno zastrasujuce izgleda kad znam da cu morati nekako sici s njega! Medjutim upadam u rotor iza vrha i vjetar me vraca na Pinjon! Padam 30-ak m od vrha! Na moju veliku srecu ne zakacim se ni na jedno drvo niti udarim ni jednu stijenu a bilo ih je mnogo. Nevjerovatno gdje sam zavrsio! Javljam da je sve ok i krecem sa raspetljavanjem rezerve i glajdera. Glajder smotam u rolnu uz veliki napor jer nemam puno prostora a i nalazim se na veoma strmom terenu. Uspjevam sve staviti u ranac i penjem se na vrh Pinjona da vidim kako da sidjem. Pitam Pantica stanicom koji je u zraku iznad jel vidi odozgo neki put ka dole? On mi odgovara da ne vidi, osim da sa zadnje strane imam drvece i da je manji uspon. Zovem mobilnim Lepira koji je ostao kuci zbog problema sa stomakom i govorim mu o situaciji i trazim da ode do Headquartersa da pita organizatore sta da radim i kako da sidjem? Za 10-ak min Lepir me zove i kaze: MEXICANCI SE HVATAJU ZA GLAVU BRATE!! TU NIKAD NIKO NIJE SLETIO NITI SE POPEO!! I posto takmicenje jos nije pocelo, nije formirana spasilacka sluzba i trenutno mi ne mogu pomoci! Kaze mi isto tako da trebam pokusati da sidjem sa zadnje strane i da dodjem do grebena, potrazim kozji put kojim cu za neka 4 sata doci u selo :s
> Krecem lagano! Prvih 100 metara je ok, strmo je ali ne toliko. Posle toga dolazim na jako strm dio gdje skidam ranac sa ledja i drzim ga samo na jednom ramenu i povremeno u ruci, zbog straha ako kliznem da me ne povuce u ambis. Sad dolazim na onaj vertikalni dio!! Stojim i razmisljam kako dalje... Sve bih dao za 80 metara uzeta...polako savladavam, korak po korak. Srce mi udara i noge mi se tresu od adrenalina!! Svakim korakom je sve teze jer imam ogroman ruksak i da bih ga pomjerio tj spustio nize moram traziti cvrste oslonce u stjenama. Ostalo mi je jos 50-ak kriticnih metara i ne mogu dalje! Zaglavio sam u jednom malom usjeku a ispod mene vertikala! Odlucujem se da probam baciti glajder na jedno zaravnenje 10 m ispod i ulijevo. Jer odatle bih kao mogao dalje. Nalazim cvrst oslonac za lijevu ruku i pokusavam zanjihati glajder kako bi pogodio zeljeno mjesto...ISPUSTAM RUKSAK I POGADJAM! Ali on se samo odbija od stijenu a ja ga bespomicno gledam kako pada niz stijenu i zavrsava u sumi nekih 200 m nize... Ja nastavljam dalje...Tih zadnjig 50 metara su mi bili najtezi! Tesko, vrlo tesko sam ih savladao! Dolazim do glajdera, provjeravam i osim sto se je ruksak malo poderao i isprljao ne vidim nista drugo. Banana koja je bila u djepu ruksaka je explodirala!
> Krecem pjeske preko grebena da potrazim taj koziji put ali ga ne nalazim. Odlucujem da krenem niz sumu ravno jer kao imam orjentire i nakon pola sata hoda dolazim do provalije! Ponovo zovem Lepira govorim mu sve i trazim da on pogleda na karti situaciju pa da mi kaze kud da idem. Novo razocarenje! Kaze mi da moram da se vratim na greben predjem ga do kraja, suprotno od pinjona da dodjem do litice i da idem uz samu liticu, kao tu mi je najlakse da sidjem. Vracam se nazad, zedan i umoran dok sunce przi! Dolazim do stijena, jedva! Ranac mi je pretezak! Odmaram malo i krecem dalje niz padinu. Tesko podnosim zedj! Svako malo moram da promijenim pravas kretanja zbog konfiguracije terena...jako je strmo i neprohodno.
Na jednom mjestu nalazim mali usjek u stijenama kao da je nekada tu tekao neki potok pa presusio. Odlucim se da idem kroz taj klanac jer znam da ce me negdje dovesti. Na nekoliko mjesta sam opet morao da bacim ruksak jer nisam drugacije mogao da sidjem. Dolazim do mjesta gdje sve vise po stijenama primjetim mahovinu i pokusavam naci negdje neku zaostalu lokvu. Nalazim je u jednoj pukotini! Mala je, plitka i duboko je u stijeni. Uzimam praznu plasticnu flasu iz ranca i pokusavam sa cepom flase sto vise vode prikupiti da bih se napio. zamutio sam je ali sam koliko toliko ugasio zedj. Nastavljam dalje kroz procijep i gledam da ne stanem na neku zmiju ili nesto slicno. Nakon par sati hoda tj vise puzanja kroz siblje itd nailazim na izbetonirane male sahtove koje su vjerovatno seljaci napravili da bi uhvatili vodu iz planine. Slavlje!! Odma naspem i popijem jednu flasu od pola litra a drugu naspem i sjednem na saht da odmorim i da je izgustiram:) Popijem i drugu a trecu naspem i ponesem je sa sobom i krenem sad za cijevima koje su seljaci pruzili kroz sumu. Nakon sat vremena dolazim u selo i nalazim prevoz za Valle!

> 20.01.08
> Prvi dan takmicenja! Posle brifinga oko 11 sati pocinje da puse i sve vise pojacava vjetar. Sve vise problema na startu! Polijecemo negdje oko sredine od 150 pilota. Uzasno je turbulentno! U nekoliko navrata sam htjeo da odustanem i sletim jer prvih sat vremena u zraku sam bio u grcu. Vjerovatno posledica jucerasnjeg dana kada sam bacio rezervu i razmisljanja da je nabrzinu i ne tako dobro spakovana jutros pred polazak. Ipak ne odustajem i idem po zadatku. Prva tacka je udaljena 6.9 km od starta pa u pravcu El Pinjona, ( gdje sam zavrsio juce kad sam bacio rezervu). Rekao sam da joj vise necu prilaziti:) Dalje je jedna dolina koju moram preletjeti sa vecom visinom jer je iza nje dugacki greben sa isto tako strmim liticama i zbog konfiguracije terena na tom dijelu je jako turbulentno. Prelijecem greben uz tesku muku da zadrzim glajder iznad glave zbog rotora i dolazim do prve tacke (Espina) gdje je malo mirnija situacija. Nalazim stub i izlazim na 3500 m i vracam se ka startu tj drugoj okretnoj tacki. Zbog velike visine prelijecem bez problema klanac u kom me maloprije ludjacki treslo. Dolazim do tacke i okrecem se u pravcu trece tacke 3 kralja koja je udaljena 11.5 km. Sad je nebo prilicno zatvoreno i baze su tamne. Na jednom nailazim na tako jak stub da sam zvucnik varia poceo osjecati kako mi vibrira u stomak od siline a ne samo da pusta jak i prodoran zvuk, 9.8 m/s. Dolazim ispod baze i pravim usi i vucem speed da ne bi bio kaznjen zbog ulaska u bazu. Sa usima i speedom dizanje je 6.5 m/s nekih minut dva dok nisam prosao kroz stub. Nastavljam dalje i dolazim do kraljeva i ovjeravam ih i idem dalje. Prelijecem nekoliko km i gubim prilicno na visini. Dolazim do jednog grebena i pokusavam tu nesto navrtiti. Nakon 20 ak minuta dobivam nesto na visini i odma krecem dalje prema jednom brdu nadajuci se dizanju ali tu se moj let zavrsava. Slijecem na neki ranc koji se zove "La Ilusion", na koji je Ovuka dan ranije sletio. Tu srecem jos jednog Francuskog pilota i zajedno cekamo prevoz nekih 3-4 sata. Dolazim kuci i tu zaticem super prizor, momci raspalili rostilj na terasi i kupili pive... Bolje nisam mogao pozeliti nakon tako napornog dana...